| |
Istorija
INDEXA
Kada govorimo o Sarajevskoj rock sceni, ne mozemo a da ne pomenemo legendarne
Indexe, grupu koja je trajala skoro 40 godina, i time oborila rekord slavnih
Roling Stones-a, grupu kroz koju je prosao veliki broj poznatih imena,
grupu cije su pjesme vjecne i sigurno ce se slusati jos generacijama.
Nastanak Indexa
Pocetkom sezdesetih, osim ''Pauka'', u Sarajevu je bila znacajna i grupa
''Lutalice'', koja je u svom sastavu imala dvojicu Slobodana, i to obojicu
Kovacevica. Kako bi ih mogli razlikovati, jednog su zvali Slobodan Bodo
Kovacevic, koji je i danas poznat kao Bodo Kovacevic, a drugog Slobodan
A. Kovacevic. Niko tada nije bio svjestan da ''Lutalice'' imaju najboljeg
buduceg bas gitaristu ovih prostora, Fadila Redzica, kao i jednog od najboljih
gitarista ex Jugoslavije, Bodu Kovacevica. Vidjelo se da je vrijeme da
se okupi ono najbolje iz ova dva benda, ali i iz jos dva, a to su ''Plavi
dijamanti'' i ''Eho 61''.
U ''Plavim dijamantima'' je tada svirao Milic Vukasinovic, koji pocetkom
sedamdesetih godina odlazi u London, ali po povratku pocinje saradnju
sa Indexima. Kasnije je svirao i sa Bijelim dugmetom, a 1977. godine je
osnovao ''Vatreni poljubac''.
Sa grupom ''Eho 61'' je sve pocelo. Od njih su, moze se reci i nastali
Indexi. Prva postava je bila Ismet Nuno Arnautalic, Sefko Aksamija, Slobodan
Misaljevic, Djordje Kisic i Djordje Uzelac. Posto su tada svi bili studenti,
grupa mijenja ime u Indexi.
To je vrijeme kada se slusao Radio Luksemburg, gdje su se uglavnom mogli
cuti sastavi koji su nudili instrumentalnu muziku, za koju se u pocetku
opredjeljuju i Indexi. Godine 1964. na ''Beogradskoj gitarijadi'', Indexi
osvajaju drugo mjesto iza favoriziranih ''Elipsi''. Kao nagradu dobijaju
mogucnost da snime svoj prvi singl. To je bio jedan od prelomnih trenutaka
za Indexe. Pojavom ''Beatlesa'', uvidjaju sve vecu dominaciju vokalno-instrumentalnih
sastava nad cisto instrumentalnim, te dolazi do velikih promjena u grupi.
Iz prvobitnog sastava ostaju samo Ismet Arnautalic i Djordje Kisic, a
dolaze Bodo Kovacevic, Fadil Redzic i Davorin Popovic. Slijedi period
muzickog usavrsavanja sastava, a to je vrijeme svirki i plesanja u FIS-u
i ''Slozi'', kada se otkrivaju tajne rock'n'rolla. Indexi pocinju sve
bolje i bolje ''skidati'' pjesme sa Radio Luksemburga, ali to vise nije
dovoljno. Bavljenje muzikom je zahtijevalo kreativan rad i originalnost
u stvaralackom pogledu, sto Indexi do tada nisu imali. Nakon dvije godine
rada, konacno je prevazidjen stid i strah od vlastitih pjesama, te Indexi,
kao i mnogi rock sastavi ex Jugoslavije, pocinju da rade na svojim prvim
autorskim pjesmama. Moze se reci da su Indexi prvi poceli sa svojim pjesmama,
u pocetku tek da vide reakcije publike. Krajem 1966. godine pocinju malo
ozbiljnije raditi na pjesmi sa kojom su se sljedece godine namjeravali
prijaviti na festival na kojem se tada birao jugoslovenski predstavnik
za Pjesmu Eurovizije. Legenda kaze kako je mladi Nikola Barota zakljucao
Slobodana Bodu Kovacevica u sobu sa cvrstom prijetnjom da ga nece pustiti
dok pjesma ne bude gotova. Kada je Bodo konacno izasao iz sobe, imao je
pjesmu za takmicenje. To je bila pjesma ''Pruzam ruke'', prvi veliki hit
Indexa, njihov prvi kompletan autorski rad i kako se to voli reci u historijskim
pregledima, ''prva autenticna jugoslovenska rock'n'roll pjesma''. I danas
ta pjesma nije izgubila na svom kvalitetu i prepoznatljivosti. Iako nisu
pobijedili na tom festivalu i nisu otisli na Euroviziju, to im je bila
odskocna daska za dalji uspjeh.
Novi uspjesi
Indexi nastavljaju putem slave i uspjeha i sve cesce se prijavljuju na
brojne festivale, koji ce im biti veoma vazni za promociju njihovih novih
pjesama. Dok Indexi napreduju, u Sarajevu se paralelno razvijaju rock
scena i pop, odnosno slagerska scena. Obje se medjusobno prozimaju i povezane
su istim muzicarima. To dokazuju Indexi nastupajuci na festivalu u Opatiji,
u oktobru 1967. godine, kao prvi vokalno-instrumentalni sastav, na do
tada zatvorenoj slagerskoj zabavi. Te iste godine ih napusta klavijaturista
Djordje Uzelac, cije mjesto zauzima Kornelije Kovac, koji je autor sve
vise njihovih pjesama. I prva turneja Indexa vezana je za tu godinu, kada
su u decembru krenuli na put po Sovjetskom Savezu. Indexi su prvi put
u jednu rock kompoziciju uvrstili i saz i gusle, koristeci folklorne motive
u pjesmi ''Boj na Misaru''. Njihov prvi komercijalni hit ''Jutro ce promijeniti
sve'' je predstavljen na opatijskom festivalu 1968. U toj pjesmi Pimpek
konacno pronalazi svoj izraz i oslobadja glas. U jesen iste godine, grupu
napusta Kornelije Kovac, a iduce godine i Ismet Arnautalic. Na upraznjeno
mjesto klavijaturiste dolazi Djordje Novkovic. Novog gitaristu nisu ni
trazili, jer je Bodina gitara vec bila dovoljno legendarna. Jednom je
Edo Bogeljic priznao da su svi tadasnji Sarajevski gitaristi stajali u
prvim redovima kada Bodo svira, ne bi li ''skinuli'' neki fol. Paralelno
sa njegovim instrumentalistickim umijecem, raste i njegovo samopouzdanje
kada je u pitanju autorski rad. U oktobru 1969. nastaje prva pjesma ex
YU rocka koja je trajala duze od deset minuta, i sastojala se iz nekoliko
odvojenih i odlicno povezanih cjelina. To je pjesma ''Negdje na kraju
u zatisju'', u kojoj na pocetku i kraju, ucesce uzima glumac Branko Licen
govoreci stihove. Ovom su pjesmom Indexi pokazali interesovanje za progresivni
rock.
U to vrijeme nastaje, po mnogima njihova najveca pjesma, legendarna "Plima",
ciju muziku stvara Bodo Kovacevic, a tekst Davorin Popovic. Muzika je
u stilu progresivnog rocka, ali sa posebnom melodijom i jednoj od najljepsih
solo dionica na nasim prostorima, koju su mnogi gitaristi bezuspjesno
pokusavali ''skinuti''. Ova pjesma Davorinu predstavlja posebnu vezu izmedju
njega i Bode, te na koncertima zna reci ''krik iz druge sobe cujem, to
mi BODO kaze nisi sam''. No kao sto sa svim velikim djelima biva, predstavnici
Jugotona potrudili su se da ''Plimu'' okarakterisu kao opis narkomanske
vizije, vjerovatno pod uticajem tadasnjeg hipi pokreta, psihodelije narkotika.
Pjesma je tri godine ostala neobjavljena, sve do pocetka sedamdesetih
kada je nista nije moglo zaustaviti.
Varijanta progresivnog rocka navodi Djordja Novkovica da, umjesto u Indexima
zasvira u komercijalnom sastavu, sto je prilika za Ranka Rihtmana da preuzme
klavijature ovog velikog benda.
Pjesma ''Da sam ja netko'', sa Zagrebackog festivala 1970. predstavlja
pokusaj Indexa da ostanu svoji, a i da u isto vrijeme budu prihvatljivi
siroj javnosti i festivalskom ziriju.
Neshvaceni geniji
Diskografi Indexe ne shvataju, traze im nove hit singlice, odbijaju jos
jednu desetominutnu kompoziciju ''Dvojnik'', a uspjeh sa pjesmom ''Izvor''
na festivalu prolazi medijski neprimijecen. Indexima, koji ne zele da
se odreknu svog stila prijeti, sudbina neshvacenih genija, klavijaturista
i bubnjar se ponovo mijenjaju, no bubnjar Saranovic se ponovo vraca. Od
tog trenutka Indexi ulaze u fazu velikih uspjeha.
Period najvecih hitova
Po svemu prvi, Indexi su bili neizostavni i pri pocetku nastupa u novoizgradjenoj
Skenderiji. Tu je u jesen 1972. odrzan prvi koncert pred 12 000 ljudi.
Mnogi su ostali napolju sa neispunjenom zeljom da prisustvuju obiljezavanju
desetogodisnjici rada Indexa, sto je bila kruna njihove turneje. Pravili
su turneje po Bugarskoj, Poljskoj, Sovjetskom Savezu, neprekidni objavljujuci
hit singlove, a njihovu popularnost potvrdjuje i cinjenica da su nastupali
i kao predgrupa na turnejama popularnih svjetskih sastava "Equals"
i "Pretty things". Medju uspjesima iz tog doba je neizostavna
pjesma "Sve ove godine" autora Ence Lesica, privremenog klavijaturiste.
Pocetkom 1973. dolazi do jedne jako cudne "fuzije" izmedju Indexa
i Pro arti. Tadasnji klavijaturista Indexa Vlado Pravdic odlazi u Bijelo
dugme i oni su pod hitno morali naci zamjenu. Ponudili su to mjesto Djordju
Novkovicu koji je svirao za grupu Pro arte i koju on nije zelio napustiti.
Na kraju je pristao svirati sa Indexima ako ce i Indexi svirati sa njegovom
grupom koja i nije imala tako dobre instrumentale, tako da su jedno vrijeme
nastupali pod imenom "Indexi - Pro arte", a konacna varijanta
imena je zavisila od toga ciji su repertoar svirali, i ciji je pjevac
pjevao. Tako su nastupali i na nekim festivalima, ali prvu pobjedu odnose
kao Indexi sa pejsmom "Predaj se srce". Singl sa tom pjesmom
im je bila i prva zlatna ploca. U novembru te iste godine, dvojica kljucnih
ljudi za Indexe, Bodo Kovacevic i Davorin Popovic, odlaze u vojsku. To
ih je privremeno zaustavilo u radu na novim pjesmama, ali krajem 1974.,
zahvaljujuci njihovom povratku, grupa nastavlja sa radom. Bilo je vrijeme
za novi hit, a to je pjesma "Bacila je sve niz rijeku". Singl
je objevljen neposredno pred novu 1975. godinu.
Vrijeme Bijelog dugmeta i Cole
Kada su se Davorin i Bodo vratili iz vojske, Sarajevski rock je bio u
velikom usponu. Bijelo dugme je vec iza sebe imalo nekoliko uspjesnih
singlova i svoj debi album, Zdravko Colic se vratio sa Evrovizije i redao
hit singlove, bilo je to novo vrijeme i trazilo se nesto novo. Bilo je
pitanje kako ce se Indexi uklopiti u novi trend. Bilo je jasno da ce im
prvi hit odrediti dalji put, i pjesma "Bacila je sve niz rijeku"
je dosla u pravom trenutku. Iako je tadasnjim cenzorima bio "sumnjiv"
pravi smisao teksta "zivot je jedan ona bacila", iako su na
neki nacin pokusali da je zabrane, ona je ipak jako dobro prosla kod publike.
Singl je snimljen u nesto izmijenjenom sastavu. Kako je prestala ta cudna
saradnja sa grupom Pro arte, novi klavijaturista je bio sarajevski profesor
muzike Miro Maraus. Milic Vukasinovic se tada vratio iz Londona, i kako
mu je trebao angazman, preuzeo je mjesto bubnjara Indexa.
U februaru 1975. organizuju veliki koncert u Skenderiji pod nazivom "Povratak
Indexa", i to je bio stvarno trijumfalan povratak. Bio je to samo
uvod pred veliku turneju.
Prvi album
Nakon 16 godina rada, i velikog broja objavljenih hitova, Indexi prvi
put ulaze u studio odlucni da naprave album. Na osnovu tekstova velikog
bosanskohercegovackog pjesnika Maka Dizdara, prave svoje nove kompozicije.
Koristene su pjesme iz zbirki "Kameni spavac" i "Modra
rijeka". I sam album, kao i najpoznatija pjesma, je nosio naziv "Modra
rijeka".
Aranzmane za album je uradio Ranko Rihtman. Recital na pocetku obje strane
ploce govorio je zagrebecki glumac Fabijan Sovagovic. Iako "Modra
rijeka" nije bio album za top liste jer nije bio dovoljno komercijalan,
on je bio konacno pronadjena forma njihovog vlastitog umjetnickog izraza.
Nakon tog albuma, Davorin dobija Sestoaprilsku nagradu grada Sarajeva,
sto je najvece priznanje koje je taj grad u to vrijeme mogao nekom dodijeliti.
Medjutim, "Modra rijeka" je Indexima u daljoj karijeri predstvaljala
neku vrstu "kamena oko vrata", jer sve sto bi napravili, to
su uporedjivali sa "Modrom rijekom", a bilo je jako tesko napraviti
nesto u rangu tog remek-djela. Vjerovatno je to jedan od glavnih razloga
zbog kojeg se Indexi sve manje pojavljuju na domacoj sceni, i sve rijedje
pocinju izdavati singlove. Tako osamdesetih godina Indexi skoro da prestaju
sa radom, iako stalno najavljuju nove pjesme, ali se rokovi stalno prolongiraju,
a publici ostaje samo da se zadovolji novim reizdanjima starih pjesama.
U maju 1987. nastupaju na nostalgicarskom spektaklu nazvanom spektaklu
nazvanom "YU legende rocka" gdje su nastupili i "YU grupa",
"Time", "Korni grupa", Radomir Mihajlovic Tocak i
drugi.
Pjevac samo za velike pjesme
"Samo je pjevac mogao da otpjeva pjesmu onako kako sam je ja zamislio.
On je pjevac za velike pjesme..." - rekao je Goran Bregovic za Davorina
nakon sto je snimio dvije sevdalinke za film "Kuduz". Bregovic
je zelio da te pjesme otpjeva iskljucivo Davor. Od tih sevdalinki, najpoznatija
je "Zute dunje". Kasnije, poslije ratne pauze, Indexi su obradili
jos jednu staru sevdalinku, "Snijeg pade na behar na voce".
Ratna pauza, i drugi album Indexa
Osamdesetih godina, Idexi su napravili jednu veliku "pauzu",
koju su pocetkom devedesetih morali produziti zbog pocetka rata. Veci
dio benda se nasao u Sarajevu, a Bodo Kovacevic u Pragu. Oni koji su ostali
su cak pokusavali nesto da rade i u nemogucim uslovima, tako da nastaje
pjesma "Ulica prkosa", koju je Davorin otpjevao u duetu sa Edom
Mulahalilovicem. Povratkom Bode Kovacevica 1995., grupa ozbiljnije nastavlja
sa radom. Sviraju nekoliko koncerata u sarajevskom BKC-u, tri koncerta
u Londonu i pet rasprodanih koncerata u zagrebackoj dvorani "Lisinski".
Posto su ostali bez Ranka Rihtmana koji je tada bio u Izraelu i Fadila
Redzica koji je otisao u Sjedinjene drzave, moralo je doci do novih izmjena.
Za bubnjeve ponovo dolazi Peca Petej, bas preuzima Davor Cernigoj, a klavijature
Sinan Alimanovic. Uz standardne, Davorina i Bodu, oni sacinjavaju novu
postavu Indexa.
Konacno, u proljece 1999., nakon 37 godina, Indexi su izdali i svoj drugi
album pod nazivo "Kameni cvjetovi". Album se predugo cekao,
pa se od njega puno i ocekivalo. Ipak, publika je taj album dosta dobro
prihvatila, i na koncertima su se iznenadili da publika osim starih, zna
i nove pjesme.
Smrt Davorina Popovica
18. juna 2001. godine, Sarajevo je ostalo bez covjeka koji je jedini u
tom gradu stekao nadimak Pjevac.
Rodjen je u Sarajevu 1946. godine i vec pocetkom sezdesetih godina, ukljucuje
se u stvaranje sarajevske pop-rock skole. Bilo je to vrijeme kada su mladi
bili pod uticajem tadasnjih rock grupa kao sto su Beatles, Shadows, sto
bas i nije nailazilo na odobravanje njihovih roditelja. Davor se izdvajao
svojim glasom, a svoju pjevacku karijeru je zapoceo u grupi ''Pauci''.
Medjutim, u to vrijeme, Davor jos uvijek nije bio siguran da li da se
posveti muzici ili kosarci. Tako, u jednom momentu kosarka je prevagnula
i on napusta ''Pauke''. Njegova muzicka karijera se nastavlja kada su
ga zovnuli u Indexe.
Davorin je izgubio bitku sa bolescu, na veliko zaprepastenje svih Sarajlija.
Njegovom smrcu, Indexi su zvanicno prestali da postoje. Nakon skoro 40
godina rada, velikog broja singlova, i dva albuma, sigurni smo da treceg
nece biti. Ostaje nam samo sjecanje na grupu koja je obiljezila prosli
vijek na ovim prostorima, na "Pjevaca", ali i muzika koja je
ostala iza njih i koja je vjecna.
Smrt Bode Kovacevica
Za Pjevacem je, 22. marta 2004., krenuo njegov blizak prijatelj, jos jedan
clan Indexa, po mnogima najveci gitarista ovih prostora, covjek koji je,
prica se, donio prvu elektricnu gitaru u Jugoslaviju.
Roden je 1946. godine u Sarajevu. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu.
Pocetkom šezdesetih godina osnovao je grupu "Lutalice"
nakon koje svira u grupi "Indexi", kao jedan od njenih osnivaca.
Bio je gitarista u Plesnom orkestru Radio-televizije Sarajevo. Radio je
kao kompozitor, producent i araner za mnoge vokalne soliste i grupe
sa prostora bivše Jugoslavije. Nakon sto su Indexi prestali da postoje,
svirao je sa Sinanom Alimanovicem u njegovom "Jazz kvintet-u".
Poslednje dvije godine ivota, bio je i aktivni gitarista Ritam sekcije
"Big Band" Muzicke produkcije Javnog servisa Bosne i Hercegovine.
Slobodan Bodo Kovacevic za svoj muzicki rad neprocijenjive vrijednosti
dobio je brojne nagrade i priznanja, ukljucujuci Šestoaprilsku nagradu
grada Sarajeva, Zlatnu znacku Radio-televizije Sarajevo, te estradnu
nagradu bivše Jugoslavije.
|
|
|